Što je Parkinsonova bolest?
Parkinsonova bolest je kronična progresivna bolest mozga. Ona je druga najučestalija degenerativna neurološka bolest, a uzrok bolesti još uvijek nije razjašnjen. Simptomi nastaju kao posljedica propadanja živčanih stanica u mozgu i nedostatka neurotransmitera (signalne molekule koje prenose informacije između pojedinih živčanih stanica). Najvažniji je nedostatak neurotransmitera dopamina. Bolest se obično javlja u starijoj životnoj dobi (stariji od 60 godina), no u određenom postotku se javlja i kod mlađih bolesnika (40-60 godina).
Kako se dijagnosticira Parkinsonova bolest?
Kod većine bolesnika dijagnoza se postavlja na osnovu neurološkog pregleda i prisutnih motoričkih simptoma. Dobar terapijski odgovor na primjenu lijeka je također dijagnostički kriterij. Kod manjeg broja bolesnika dijagnoza može biti upitna te se u tom slučaju bolesnik upućuje na DatSCAN pretragu.
Koji su simptomi Parkinsonove bolesti?
Bolesnici se žale na osjećaj usporenosti i ukočenosti. Njihova motorika postaje osiromašena i oskudna. Lice dobiva izgled maske sa rijetkim treptanjem, često praćeno tihim glasom, a s vremenom i razvojem nerazumljivog govora. Uslijed usporenog gutanja javlja se istjecanje sline niz kutove usana. Rukopis je izmijenjen sa slovima koja postaju nečitljivija. Mišići ruku i nogu, vrata, ramenog i zdjeličnog obruča postaju napeti i ukočeni što uzrokuje tipični izgled bolesnika sa rukama i nogama djelomično savijenim u laktu i koljenima i stavom pogrbljenim prema naprijed. Drhtanje ruku obično započinje na jednoj ruci, a potom se širi i na drugu ruku, zatim noge, donju čeljust, jezik i glavu. Tipično je da je prisutno u mirovanju, a tijekom aktivnosti prestaje. Pogoršava se tijekom stresnih situacija i hoda, dok u snu nestaje. Osim ovih motoričkih simptoma bolesnici imaju i brojne takozvane ne-motoričke simptome koji se mogu javiti puno ranije od pojave motoričkih simptoma. Tu se ubrajaju smetnje sna, psihičke smetnje (depresija, oštećenje intelektualnih funkcija, demencija), smetnje vida, oslabljen njuh, deformiteti stopala i šaka, iskrivljenost kralježnice, otoci potkoljenica, zatvor, bijeg stolice, smetnje mokrenja, pad krvnog tlaka kod naglog ustajanja, pojačano znojenje, gubitak spolne moći i seksualnog nagona, grčevi, bolovi, trnci, kožne promjene i umor.
Kako se liječi Parkinsonova bolest?
Liječenje bolesti se dijeli na dvije faze: rana i uznapredovala faza bolesti. U liječenju rane faze bolesti se koriste lijekovi koji nadoknađuju nedostatak dopamina u mozgu ili oni koji smanjuju i usporavaju razgradnju dopamina i na taj način produžavaju njegov učinak. Tako su u primjeni preparati levodope, dopaminski agonisti (ropinirol, pramipexol i rotigotin), MAO (monoamino oksidaza) B inhibitori, COMT (katehol-o-metil transferaza) inhibitori, amantadin i antikolinergici.
U uznapredovaloj fazi bolesti liječenje se sastoji ne samo u uklanjanju simptoma Parkinsonove bolesti već i u liječenju tzv. motoričkih fluktuacija i komplikacija terapije. Pod pojmom motoričkih fluktuacija i komplikacija terapije podrazumijevamo skraćenje učinka lijeka (bolesnik osjeća prestanak djelovanja terapije pred slijedeću dozu lijeka), „on-off“ periode (izmjena perioda bez i sa simptomima bolesti) i diskinezije (nevoljne kretnje glave, trupa i ekstremiteta). Kada se jave ti simptomi uznapredovale faze bolesti liječenje postaje kompleksnije i često se upotrebom lijekova ne mogu adekvatno regulirati tegobe. Tada u obzir dolaze specifične metode liječenja kao što su primjena Duodopa gela putem PEG-a, primjena Apomorfina putem pumpe ili pena i duboka mozgovna stimulacija.
Da li je bitno vježbanje kod bolesnika sa Parkinsonovom bolesti?
Svakodnevno vježbanje dobro je iz više razloga. Ono poboljšava čvrstoću mišića i zglobova, održava mišiće jakima, potiče održavanje uspravnog stava, poboljšava ravnotežu, savitljivost i pokretljivost, utječe povoljno na srce i disanje, pridonosi osjećaju povećane energije u tijelu, pomaže u rješavanju problema zatvora, preventivno djeluju na osteoporozu i pomaže u rješavanju simptoma depresije.
Koje vježbe su dobre?
Izbor vježbi je individualan i ovisi o svakom bolesniku ponaosob (joga, tai chi, pilates, golf i drugi sportovi). Šetnja, plivanje ili obavljanje poslova u vrtu već je dobar oblik fizičke aktivnosti. Bitno je da bolesnik procjeni koji motorički problemi su najizražniji te si postavi plan i cilj za njihovo rješavanje.