S dubokom tugom opraštamo se od prerano preminule profesorice Svetlane Tomić, ugledne hrvatske neurologinje, predane liječnice, znanstvenice i nastavnice, čiji je stručni i znanstveni rad bio prepoznat i cijenjen u Hrvatskoj i međunarodnoj neurološkoj zajednici.
Svetlana Tomić rođena je 17. travnja 1974. godine u Osijeku. Diplomirala je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1998. godine, a njezina sklonost znanstvenom radu prepoznata je već tijekom studija, kada je nagrađena Rektorovom nagradom. Svoj profesionalni put nastavila je u rodnom Osijeku, na Klinici za neurologiju Kliničkog bolničkog centra Osijek, gdje je izgradila uspješnu kliničku, znanstvenu i nastavnu karijeru.
Specijalistički ispit iz neurologije položila je 2006. godine, a 2012. doktorirala istražujući povezanost kognitivnih poremećaja i težine motoričkih simptoma u Parkinsonovoj bolesti. Stekla je naslov primarijusa te završila užu specijalizaciju iz neurodegenerativnih bolesti.
Od 2016. godine vodila je Odjel, danas Zavod za neurodegenerativne i neuromuskularne bolesti KBC-a Osijek, a iste je godine osnovala i ambulantu za liječenje botulinum toksinom pri Klinici za neurologiju. Godine 2025. izabrana je u naslovno zvanje izvanredne profesorice Medicinskog fakulteta Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.
Njezin znanstveni i stručni rad obuhvaćao je brojne publikacije, poglavlja u knjigama i priručnike posvećene Parkinsonovoj bolesti. Sudjelovala je u međunarodnim kliničkim istraživanjima te se kontinuirano usavršavala u europskim neurološkim centrima. Bila je aktivna članica domaćih i međunarodnih stručnih društava, članica Upravnog odbora Hrvatskoga neurološkog društva te supredsjedateljica znanstvenog panela za demenciju i kognitivne poremećaje Europske akademije za neurologiju. Njezin doprinos europskoj neurologiji prepoznat je i priznanjem Fellow of the European Academy of Neurology (FEAN). Kao osnivačica i predsjednica osječke udruge bolesnika s Parkinsonovom bolešću „Buđenje“ osobitu je pozornost posvećivala edukaciji i podršci oboljelima te povezivanju liječničke struke s bolesnicima i njihovim obiteljima.
Profesorica Svetlana Tomić ostavila je dubok trag i u radu Hrvatske liječničke komore, u kojoj je obnašala dužnost dopredsjednice Povjerenstva osječko-baranjske županije te bila članica Skupštine HLK. Svojim je angažmanom profesionalnošću i predanošću pridonosila radu Komore i jačanju zajedništva liječničke struke, te bila ustrajna u nastojanjima da se glas liječnika snažnije čuje, a njihovi profesionalni interesi i izazovi s kojima se svakodnevno suočavaju primjereno prepoznaju i uvažavaju. Vjerovala je u važnost zajedništva, međusobnog poštovanja i aktivnog sudjelovanja liječnika u oblikovanju uvjeta vlastitog rada, svjesna da su zadovoljstvo i dostojanstvo liječnika važni preduvjeti kvalitetne zdravstvene skrbi. Njezin doprinos nije bio samo profesionalan i institucionalan – pamtit ćemo je i kao kolegicu koja je svojim ljudskim osobinama, energijom i entuzijazmom obogaćivala naš zajednički rad.
No njezina profesionalna postignuća samo su dio priče o Svetlani Tomić.
Bila je liječnica iznimne kliničke znatiželje i upornosti. Najsloženijim slučajevima pristupala je s gotovo nepokolebljivom odlučnošću da pronađe odgovor, ne odustajući lako ni onda kada se činilo da su sve mogućnosti iscrpljene. Jednako je predano pristupala znanstvenom radu, nastavi i mentorstvu. Od svojih je suradnika očekivala mnogo, inzistirala na kvaliteti rada i poštovanju rokova, a njezin perfekcionizam nije ostavljao mnogo prostora za površnost. Ipak, posjedovala je rijetku sposobnost da ukaže na pogrešku, a da pritom ne obeshrabri onoga koga podučava. Znala je prepoznati potencijal u drugima, potaknuti ih da pomaknu vlastite granice i iskreno se radovati njihovim uspjesima.
Oni koji su s njom putovali na stručne skupove dobro pamte kako je i vrijeme između dvaju letova znala iskoristiti za odgovaranje na elektroničku poštu, uređivanje rukopisa ili pregledavanje studentskih radova. Uvijek je pronalazila vremena za druge, čak i onda kada ga zapravo nije imala. Bila je odlučna, britka i zahtjevna, ali i pravedna, spremna saslušati drukčije mišljenje i uvažiti dobar argument.
Izvan bolničkih hodnika i predavaonica Svetlana je bila osoba osebujna duha i vedrine. Voljela je more, putovanja, dobru hranu, druženja i društvene igre, u kojima je bila vješt protivnik. Njezin neobičan nakit i odvažni okviri naočala bili su jednako prepoznatljivi kao njezin zarazan osmijeh i glasan, srdačan smijeh. Bila je duhovita, neposredna, ponekad tvrdoglava i uvijek svoja. Iako se na putovanjima nije uvijek najbolje snalazila u prostoru, u najsloženijim kliničkim i znanstvenim problemima pronalazila je put s izvanrednom sigurnošću. Bila je odana prijateljica, osoba na koju se moglo osloniti i s kojom se moglo iskreno razgovarati, pa i žustro raspravljati. Uz sve profesionalne obveze i brojne interese, važan dio njezina života bili su suprug Igor i njihove dvije kćeri.
Svetlana Tomić iza sebe ostavlja vrijedna stručna i znanstvena postignuća, ali i generacije liječnika i studenata na čiji je profesionalni razvoj snažno utjecala. Vlastitim primjerom pokazivala je koliko se može postići upornošću, znatiželjom i predanim radom. Njezina odlučnost, visoki profesionalni kriteriji i sposobnost da u drugima prepozna njihove mogućnosti oblikovali su i radnu sredinu koju je stvarala i ljude s kojima je surađivala.
I premda više nije među nama, ostaju njezino znanje, visoki kriteriji koje je postavljala i hrabrost da uvijek pokušamo više. A iznad svega, ostaje sjećanje na Svetlanu kakvu smo poznavali – nasmijanu, odlučnu i neponovljivu.
Klinika za neurologiju , KBC Osijek